Sačuvajmo lipe na Trgu Slobode

Zov Nikšićkih lipa

,,Ko mlad svat se ovo jutro kitim, pahulje žute sa grana sipe,

pa ne znam dal je proljeće il ti, kad nikšićke zamirišu lipe. “

Dragan Radulović /Miki Vukićević

Teško je suzbiti emocije kada spoznate opravdanost sumnje da vašim gradom upravljaju ljudi bez vizije, bez etike, bez poštovanja, bez straha od odgovornosti pred sadašnjim i budućim pokoljenjima. Bez ljubavi prema svetinji koja im je povjerena na čuvanje. Jer Nikšić, za nas koji ga iskreno volimo, jeste svetinja. Kao što bi i svaki dom trebao biti za one koji žive u njemu.

Nekad industrijski, univerzitetski, kulturni centar ovog dijela Balkana, teritorijalno najveća opština u regionu, Nikšić je iz tranzicionog perioda izašao kao ubjedljivo najveći gubitnik, osiromašen, devastiran, ponižen…

Dovoljno je prošetati gradom pa shvatiti koliko je u slučaju Nikšića tačna ona tvrdnja da aktuelna vlast nije bila sposobna ni okrečiti ono što se posle drugog svjetskog rata izgradilo. Sivilo oštećenih fasada, zapušteni  i napušteni objekti, polomljeni mobiliraj,  uzurpiran prostor, sve to ukupno daje jedan mučan osjećaj onima koji pamte nekadašnji Nikšić, uređen i svjež, otmen i perspektivan.

Na moju radost ili nažalost,  iz djetinjstva pamtim neke srećne dane, vrijeme kada se Nikšić razvijao i kada je postojala vizija.  Gdje je pritom bilo mjesta za sve one koji žele da budu uključeni u društveni život i proces donošenja odluka.  Nikšić je tada bio pravi otvoreni grad. Grad ponos svih svojih građana.

Isto tako svjedok sam različitih promašaja lokalne uprave, koja nikako da potisne svoj rušilački poriv, koji je počeo od OŠ ,,Olga Golović“, koja je srušena da bi se gradio betonski monstrum Dom revolucije, koji je na svaki način bio poguban za Nikšić. U poslednjih deceniju, srušena je i zrgrada čuvenog nikšićkog pozorišta, sa bioskopom, takozvanom malom salom, Dom Vojske, gradska tržnica, gradske česme…

O načinu rekonsktrukcije gradskih saobraćajnica koje su prekopavane desetinama puta iz različitih razloga, često uz oštećena na komunalnoj infrastrukturi, čime je građanima otežavan život , sigurno je da će jednom, kada i Nikšić dođe na red državnog tužilaštva, biti više riječi.

Bilo je tu još rušilačkih planova, poput rekonstrukcije dijela ulice Ivana Milutinovića, gdje je bilo planirano proširenje saobraćajnice, uklanjanje drvoreda višedecenijskih stabala lipe, skraćivanje trotoara, koji je zahvaljujući odgovornim građanima osujećen. Ljubav prema nikšićkim lipama, svim uspomenama i tajnama koje one sigurno čuvaju, svim prvim poljupcima ispod njihovih bujnih krošnji, bile su tada nešto što je nadjačalo sve različitosti. Partijske i druge podjele. Lične sujete i netrpeljivosti.

Pokazali smo da su drvoredi lipa u urabanom jezgru grada nešto što je neraskidivi dio nas. Dokazali smo da shvatamo da je riječ o životu. I da nijesmo spremni dozvoliti da neko tek tako okonča život našim lipama. Da nijesmo od betona već od emocija i solidarnosti. Da smo Nikšićani.

Ono što bi sada svima nama koji volimo Nikšić, moralo biti u fokusu jeste plan rekonstrukcije centralnog gradskog trga – Trga Slobode, gdje se između ostalog namjerava uklanjanje drvoreda višedecenijskih lipa, simbola grada i postavljanje otvorenih barova, čime bi se u potpunosti izmjenila namjena tog prostora i nesporno negativno uticalo na kvalitet života i životne sredine u ubranom jezgru grada.

I dok ideja popločavanja Trga Slobode autohtonim nikšičkim kamenom, ima višestruko zanimljiv aspekt, potpuno je suludo razmišljati o uklanjanju drvoreda višedecenijskih stabala lipe, koje imaju nesporno ekološki i kulturološki značaj i koje je moguće sačuvati i uklopiti u ambijent. Isto tako neshvatljivo je da se razmišlja o postavljanju otvorenih barova na potezu koji bi morao biti oplemenjen novim zelenim površinama, parkovskim mobilirajom, pa ako hoćete i novim kulturološkim sadržajem. Trg Slobode zaslužuje nove lipe i još jedan spomenik onima koji su svoj život dali ili posvetili Nikšiću. I to od autohtonog materijala koji može da simbolizuje od čega su oni bili satkani. Čitava plejada znamenitih građana poput Dragana Radulovića, zaslužuje da im se oda čast na takav način.

Jasno je da se druženjem sa biznismenima koji su tranzicioni period iskoristili da postanu ,,ugledni“ može samo razgovarati o projektima poput otvorenih barova, ali ponekad bi bilo korisno i prošetati gradom, popričati sa onima koji su svoj život posvetili izgradnji Nikšića. Naročito onima kojima je samo preostalo da šetaju nikšićkim korzom i odmore na nekoj od klupa i u hladu lipa.

Nadam se da će aktuelna garnitura lokalne uprave shvatiti pouku i odustati od suludih ideja.

Ne dirajte nam lipe.

,,Kao plave pjesme zore sviću, pod lipom te čekam u Nikšiću.”

Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta ,,OZON"

Ljudi cinjenica je da je za vizuelni dozivljaj prostora trga Slobode neophodno stvaranje veceg razmaka izmedju drvoreda. To je osnova skavog urbanistickog rjesenja i to svaki arhitekta-projektant zna, kad su u pitanju veliki prostori. Ne treba onemogucavati rekonstrukciju trga zbog reda lipa koji na kraju krajeva zbog brojnih posjecenih stabala ili onih koja uopste nisu rodila nije u pravom smislu ni drvored. Nego insistirajte da se cuva obodno drvece oko trga i da se postojece lipe svom mogucom mehanizacijom koja je na raspolaganju presade na druga mjesta , na primjer one mladje da dopune drvorede u ul.Vuka Karadzica, one starije plato Doma revolucije itd. A onda insistirajte da kada se drvna mjesta na Trgu pomjere u stranu za par metara da se posade nove sadnice lipe po mogucnosti vec oformljene. 

#4: gost -  

Postovani/a,

potpuno prihvatajuci pravila struke i pozitivne prakse ipak smatramo da ukoliko se  kroz argumentovanu javnu raspravu pokaze da je potrebno napraviti veci razmak izmedju postojecih visedecenijskih  drvoreda za neko idejno rjesenje koje ce imati sadrzaj koji prati potrebe gradjana, sto u konkretnom slucaju definitivno nije rijec, moguće je to uraditi i sa postojecim lipama...

Zasto bi se one presadjivale na druge lokacije kada mogu biti osnova za bogatiji zeleni fond na tom prostoru?

Naravno da se podrazumijeva da se incijativa odnosti i na obodne drvorede, to je potpuno logicno.

Kazete ne treba onemogucavati projekat koji nije prosao javnu raspravu i koji nije uvazio ni jedan princip dobrog upravljanja, koji je u konfliktu sa Ustavnim pravom na ucesce u procesu donosenja odluka... 

Taj red lipa, ili dva reda lipa, za nas koji imamo iskrene emocije i viziju u kakvom gradu zelimo da zivimo i radimo, ima ogromnu vrijednost, mnogo vecu nego sto ce imati 4 otvorena sanka koja se planiraju a koja ce taj po namjeni javni prostor uzurpirati i ,,privatizovati" ...

Da li svaki arhitekta-projektant zna da je potrebno imati javnu raspravu za idejno rjesenje i otvoriti priliku i konkurenciji kroz javni poziv za najbolje idejno rjesenje? 

Ili je monopolisticki povlasceni polozaj, primjer dobre prakse?

Po nama ne...

#5: Aleksandar Perovic - Re:  

 Ja sam apsolutno saglastan sa Vama da se moramo boriti za svako stablo, ali isto tako i ja sam rodjen i odrastao u Niksicu i njemu zivio do prije 5-6 godina, ali i danas intenzivno pratim desavanja i umijem da razlikujem moju percepciju od struke. Ne moramo diskutovati od tome da su lipe zaista bile i ostale simbol Niksica, ali sam misljenja da je i Trg Slobode simbol Niksica tacno koliko i lipe i da njegov trenutan izgled nikome ne ide na cast. Da ne ulazim sa strucnog aspekta u pricu...

Sto se javne rasprave tice ona jeste nephodna, ali ni sami nijeste svjesni koliko Niksicane interesuje javna rasprava. Kada se radio skver (znate da je tamo posjeceno bar 10 visedecenijski stabala) na javnu raspravu je doslo dvoje ljudi, ista je kasnila jer je sala bila prazna i iz NVO sektora iza tih stabala niko nije stao. Kada je bila javna rasprava za ulicu Ivana Milutinovica niko od gradjana nije dosao. Kada se rekonstruisao Bulevar 13. jul na javnu raspravu niko nije dosao, a posjeceno je preko 50 tek formiranih sadnica, ja mislim, bas lipa, a koje su se mogle tako premjesiti sa jednim viljuskerem. Tu da se razumijemo, izostala je i reakcija NVO sektora. Da ne nabrajam dalje, sjecate se Narodne omladine, pa zamjene lipe platanima itd itd, pa dva prelijepa kestena prije par dana u centru grada...

Ako Vam kazu iz Sekretatijata na cijem je celu jedan za nase prilike jako dobar arhitekta (iz strucnih krugova sam to saznao) da ce se broj sadnica uvecati u odnosu na dosadasnji broj, to je svakako plus. Sa oformljenom sadnicom za tri godine imacete fin hlad. Ja jesam za to da ostanu lipe kao tip zelenila, ali jesam za to da imamo drvorede lipa koji ce se uklopiti u novi izgled trga (koji uzgred nije najidealnije arh. rjesenje, ali za nase prilike uz izostanak skupih medjunarodnih konkursa, je sasvim dobar).

Da stvari postavimo logicno: Danas sa starim trgom ne racunajuci obodne sadnice imamo 15 stabala, nakon rekonstrukcije imacemo ih 32. Danas imamo debelu hladovinu, nakon rekonstrukcije za tri godine imacemo sasvim pristojnu hladovinu, cak i ranije. Danas imamo trg koji je zastidje, nakon rekonstrukcije imacemo zaista lijep prostor. 

Da zakljucim, iz urbanistickih razloga sam za nove sadnice, ali sam za to da se insistira da budu sadnice lipe.

#7: gost - Re: Re:  

 Postovani, ono sto je za mene sustina a sto i iz Vase argimentacie prepoznajem kao potvrdu jeste potreba javnog dijaloga utemeljenog na cinjenicama. Za nas je svako jednostrano donoaenje odluka neprihvatljiv pristup . To se upravo desilo i mi cemo uraditi sve sto je do nas da takvi politiku promjenimo. Kao sto smo radili i u sluaju ul Ivana Milutinovica gdje lipe jos uvijek mirisu punim sjajem. Trg Slobode zasluzuje javni poziv za najbolje idejno rjesenje zasnovano na potrebama gradjana. A lipe su tu neizostavne:) Nadam se da prihvatate to:)

Ne živite u prošlosti, gledajte unaprijed. Svi protiv peticije!

#8: - Re: Re: Re:  

 Apsolutno da je potreban javni dijalog i za to postoji zakonski a to je javna rasprava. 

Nema potrebe da se mi grupisemo u one koji su za peticiju, niti u one koji su protiv peticije, a kamoli na one koji su za sjecenje lipa, a koji protiv sjecenja lipa. Vec svako ima pravo da iznese svoju argumentaciju u smislu kakav Niksic zeli da ima u svojim ocima, ali niposto da se tom argumentacijom suprostavlja ili takmici sa svojim sagovornicima. Svi iznesemo ono sto imamo, a oni treci koji citaju neka izvode zakljucke.

#9: Peđa - peđa 

 Svi protiv peticije, xaxaxaxxaxa:) Svi za NATO jel to:)

 " Da drvo proizvodi WiFi, svi bi ga sadili.  Steta sto samo proizvodi kiseonik koji udisemo."

Ne budite primitivci u 21. vijeku, nadjite neku eko-dizajnersku soluciju za lipe i dokazite da ste ekoloshki osvijesceni.

Dosta je betonizacije Nikšića, sačuvajmo ovo malo zelenih površina što je ostalo!
Život za lipe! 

Posjeci te lipe, bio bi zlocin, ko zna koji, prema ljudima, prema prirodi. To je uostalom jedno isto, s tim sto priroda moze bez ljudi, a ljudi ce se, nazalost vrlo brzo uvjeriti kako ce zivjeti zbog svog odnosa prema njoj, zbog kasapljenja onoga sto daje zivot, onoga sto JE zivot. No, tada ce biti kasno, kao sto za mnogo toga vec jeste... Dok su ljudi lijeno, tupo i nezainteresovano prolazili pored brojnih problema koji su tinjali ili vec bujali, dotle su vrlo zainteresovano, posveceno i uzurbano djelovali oni kojima su pare, brze pare, bile jedini interes. Pare, uglavnom, namijenjene za kupovinu range rovera, da se voze kao engleska kraljica, po pustahijama sto su ih sami iskrcili.

Stojte i sada, Niksicani sa strane, pustite bagere i bagru, uvucite se u kucaru, tamo je, moze biti ladovina, pa kad upizdri munja nebeska u sva naredna ljeta, nemojte davat izjave u kameru da vam je vruce, da je puno betona, i da 'vako nikad u Ni'sic vruce bilo nije.

Sa srecom, i vama, i nama.