Potpisivanjem ove peticije pružate podršku nama, skoro pa marginalizovanoj grupi pacijenata, kod kojih je došlo do otkazivanja organa, prvenstveno bubrega, a koji nemamo živih srodnih donora, i našem zahtjevu prema Ministarstvu zdravlja Crne Gore - Nacionalnom koordinacionom tijelu za presađivanje organa za uspostavljanje saradnje sa Minskim naučno-praktičnim centrom za hirurgiju, transplantologiju i hematologiju (STATE INSTITUTION "MINSK SCIENTIFIC AND PRACTICAL CENTER OF SURGERY, TRANSPLANTOLOGY AND HEMATOLOGY", Minsk, ul. Semashko, 8 - https://msth.by/english) radi transplantacije organa o trošku naše Države, kako je to učinjeno u Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj), a pošto Crna Gora nema uspostavljen sistem kadaveričnog donorstva.
U Bjelorusiji su po zakonu sva lica sa moždanom smrću donori organa, iz kog razloga imaju višak organa koje transplantiraju stranim državljanima nakon procedure ispitivanja i stavljanja na listu čekanja.
Pravni osnov za naš zahtjev se nalazi u čl. 4 i 8 stav 2 Pravilnika o načinu i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje van Crne Gore („Sl. list CG“, br. 66/23), ali se isti ne primjenjuje pa smo prinuđeni da javno "prosimo" za novac radi ustavnog prava na zdravstvenu zaštitu, čije ostvarivanje nam je uskraćeno nečinjenjem.
Naime, opštepoznato je da dugogodišnja kampanja podsticanja kadaveričnog donorstva nije zaživjela u Crnoj Gori, iz kog razloga je onemogućena saradnja sa Eurotransplant-om, a time i liječenje putem transplantacije organa velikog broja crnogorskih osiguranika. Na današnji dan na listi čekanja kadaveričnih donora bubrega (preminulih donora organa) je nas oko 45 osoba, koji smo mahom mlađi od 50 godina, koji nemamo srodnih donora, i kojima bi se putem transplantacije bubrega značajno poboljšao kvalitet života. Mnogi od nas su na hemodijalizi duži niz godina!
Troškovi ispitivanja i stavljanja na listu čekanja za transplantaciju bubrega (gdje se u prosjeku čeka osam mjeseci), kao i same operacije u Minsku (bez putnih troškova i troškova analiza dok se čeka organ, kao i troškova ljekova) po osobi iznose cca 64.000,00 eura, dok npr. troškovi godišnje hemodijalize u Crnoj Gori, koja nakon više godina značajno doprinosi oštećenju drugih organa i sistema organa, iznose cca 25.000,00 eura po osobi.
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Komitet za zdravlje Bjelorusije potpisali su memorandum o saradnji zahvaljujući kojem se troškovi putovanja, ispitivanja, stavljanja na listu čekanja, analiza i transplantacije obezbjeđuju na teret Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske.
Zašto naše Ministarstvo zdravlja ne uspostavi sličnu saradnju, kada se radi o ozbiljnom državnom centru za transplantacije? Zašto se ne formira ljekarska i pravna komisija koja bi obišla navedeni centar i otklonila sve etičke i druge nedoumice? Više desetina crnogorskih državljana je već o svom trošku uspješno transplantirano u navedenom centru!
Član 69 stav 1 Ustava Crne Gore kaže: Svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu! Da li imamo mi!?
Članom 8 stav 2 Pravilnika o načinu i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje van Crne Gore („Sl. list CG“, br. 66/23) predviđeno je da ukoliko za predloženo liječenje Fond nema zaključen ugovor o pružanju zdravstvenih usluga sa zdravstvenom ustanovom u inostranstvu ili se predloženo liječenje ne može obaviti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u inostranstvu ili se predloženo liječenje ne može obaviti u zdravstvenoj ustanovi države sa kojom Crna Gora ima zaključen međudržavni ugovor o socijalnom osiguranju, koji predviđa mogućnost upućivanja osiguranika jedne države na liječenje u drugu državu ugovornicu, konzilijum doktora Kliničkog centra predlaže upućivanje osiguranog lica u drugu odgovarajuću zdravstvenu ustanovu u inostranstvu. Zašto nam se ne predlaže upućivanje u Bjelorusiju, kada postoji pravni osnov za to!?
Takođe, članom 4 istog pravilnika definisano je da se osigurano lice može uputiti u inostranstvo zbog liječenja bolesti, stanja i povreda, pod uslovom:
- da je dijagnostička obrada i liječenje obavljeno u Kliničkom centru Crne Gore, te da su iscrpljene sve mogućnosti daljeg liječenja u Crnoj Gori;
- da su u Kliničkom centru preduzete sve mjere kako bi osigurano lice bilo spremno za nastavak liječenja, kao i da se transport - prevoz može organizovati bez rizika po život osiguranog lica koje se upućuje;
- da postoji mogućnost uspješnog ishoda liječenja u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi u inostranstvu;
- da će predloženo liječenje dovesti do značajnog produženja i poboljšanja kvaliteta života osiguranog lica i
- da je liječenje koje se predlaže naučno dokazano i prihvaćeno u medicinskoj praksi, kao i da ne predstavlja eksperimentalni oblik liječenja.
Smatramo da su svi navedeni uslovi u slučaju našeg liječenja u Bjelorusiji ispunjeni.
Brojne firme i humani pojedinci su bombardovani našim zahtjevima za finansijsku pomoć. Nama je u interesu da se riješi naš zdravstveni problem, na koji način i ko će ga riješiti – i ne treba da nas interesuje, ali osjećamo potrebu da se i ovim putem obratimo nadležnim organima (a već smo inicijativom) i javnosti, poraženi što smo prinuđeni da maltene prosimo za liječenje koje bi nam produžilo život, jer nam Država ne može obezbijediti ostvarivanje ustavnog prava na ovaj vid zdravstvene zaštite.