Otvoreno pismo ministru nauke

gost

/ #45 komentar

2012-10-24 15:30

Siroti istraživači o ovome ne moraju ništa da znaju, ali Ministarstvo treba da ima mehanizme za takva dogadjanja. Kako su se uopšte na listi WoS/JCR našli takvi časopisi (TTEM i HealthMed)? Neko je bio prevaren? Za to postoji i odgovornost.

Medjutim uopštavanja su opasna i nesvrsishodna. Finansiranja su uslovljena brojem radova, a ne i njihovim kvalitetom i inventivnošću, sto uz dostupna materijalna sredstva, za potrošni materijal i opremu i organizaciju učesnika na projektu može da generiše nekvalitetnu hiperprodukciju i plagijarizam. Sto se kolege čudite, šta drugo očekujete?

Ceo tekst pomalo liči na zaveru protiv TTEM-a i HealthMed-a, mada ne znam tačno o kakvom se časopisu radi. Štampanje u pomenutim časopisima je skoro za pokretanje krivičnog postupka, ali to je stvar Ministarstva, i ako je ovo osuda naučnika koji se štampaju u dotičnim časopisima više je nego dovoljna.
Citiranje pojedinačnih slučajeva ničemu ne vodi, ima i časopisa koji se ne spominju. Mozda je državi trebao odredjeni broj naučnih radnika na putu za Evropu, pa su se neki dogadjaji i tolerisali. Ja o tome nemam podatke.

Zaboravili ste časopis sa VMA koji je takodje skoro kategorisan a na radovima objavljenim u njemu dobili smo plejadu naučnih radnika.
Sad imamo i Medicinski Vojno-medicinski fakultet, iako nema specijalizacija ni za svršene studente Medicinskog fakulteta.

Dopisivanje mladjih se radi iz praktičnih razloga, ali i iz podaničkih, prijateljskih, rodbinskih, i zbog dugoročnog opstanka projekta, pa se dešava da imate određenu decu a i odsutne individue koji za dve godine generišu i po 7 radova a da i ne znaju šta u njima piše.
Medjutim često nemate materijalnih sredstava da ih pustite i stimulišete da samostalno nešto kreiraju sa sigurnim ishodom, primarno iz razloga što su kreativci uglavnom morali da prebegnu u inostranstvo da bi mogli da prežive, a ostale dopisujete dok se oni navodno školuju.

Od bazične nauke do primene u domaćim uslovima često je dug, dug put koji se u domaćim uslovima nikad i ne predje, sto nije za čudjenje jer privreda ne funkcioniše, a i malicioznost i kalkulisanje ne pomažu u tom procesu.

Mislim da babe i žabe ne treba mesati. Prirodne nauke i društvene nauke ne treba kategorisati na isti način i ako je postupak isti nešto verovatno ne štima opet u Ministarstvu.
Nepravde ima, slažem se, ali to ne sme biti fundamentalni razlog odliva najkvalitetnijih domaćih istraživačkih kadrova.

Na osnovu ovog teksta ispada da ni Univerzitet ne zna šta radi, odnosno Fakulteti nisu upoznati gde za odredjenu oblast mogu naći merodavne stručnjake, i to danas u eri elektronike, pa prihvataju neadekvane prijave doktorata i jos neadekvatnije njihove ocene.
Moćni mentori sede na Fakultetima, i prvenstveno se bave obrazovanjem sa tendencijom integracije nauke u obrazovanje. Ne znam tacno kako to u praksi funkcioniše, ali to sa naukom suštinski nema mnogo veze i na osnovu izrečenog u tekstu Peticije zvuči prilično kriminogeno.

Samo još da dodam da formiranje policijskog odreda za procenu radova ostvarenih pod projektom ministarstva i policijskog odreda za procenu kvaliteta doktorata ne vodi ničemu. Službenici Ministarstva morali bi takodje malo da preispitaju svoj rad i kazu zapravo o cemu se ovde radi.

S obzirom na stanje u privredi nauka funkcioniše kako funkcioniše i radovi se štampaju i u inostranim časopisima koji nisu TTEM i HealthMed i koji se u svetskim razmerama dobro kotiraju. Jos da dodam da je stanje u nauci mnogo, mnogo bolje nego što je bilo pre desetak godina i da je uspostavljen red od 2000. I dalje dišemo na škrge, ali ne možemo mi van konteksta društva u kome smo.