Izmene Porodičnog zakona, za ravnopravno roditeljstvo po razvodu

Trenutna situacija je da nakon razvoda u preko 90% slučajeva deca ostaju sa majkom, bilo zato što očevi ne zahtevaju da dobiju starateljstvo ("vršenje roditeljskog prava" kakav je duži izraz u našem zakonu), ili zato što su Centri za socijalni rad i sudstvo naklonjeni ovom rešenju. Ovim se mnogi očevi stavljaju u diskriminisan položaj i nevoljno odvajaju od svoje dece. Odrastanje u jednoroditeljskim porodicama nije u najboljem interesu dece jer kako su istraživanja pokazala ova deca u kasnijem životu imaju mnogo više psihičkih, socijalnih i zdravstvenih problema u poredjenju sa decom koja su rasla pod uticajem i zaštitom oba roditelja. Zakonodavstva mnogih zemalja su ovo prepoznala, pa je zajedničko starateljstvo u sudskoj praksi mnogo zastupljenije rešenje nego u Srbiji gde je gotovo zanemarljivo. Razlog tome je što trenutni Porodični zakon omogućava da sud donese odluku o zajedničkom starateljstvu samo ako se oba roditelja slože, tj. tako dogovore, što se retko dešava jer majke znaju da mogu da dobiju decu samo za sebe, a neke potom očevima ometaju ili potpuno ukinu vidjanje sa njima (negativnim uticajem na dete, radi otudjenja deteta od oca), čak iako ovi redovno plaćaju izdržavanje. U svetu je otudjenje roditelja prepoznato kao nasilje nad detetom i osnov za izmenu sudske odluke o tome kome se poverava starateljstvo po razvodu, ali ne i u Srbiji. 

Za zajedničko starateljstvo se odlučuju dobronamerne majke koje su svesne pozitivnog uticaja koje otac može imati na razvoj deteta, dok posesivne i sebične majke gledaju samo svoj interes i preko deteta nastavljaju da vode rat protiv oca. Zajedničko starateljstvo je korisno i odgovornim majkama, jer smanjuje obaveze oko deteta pošto se one ravnopravno dele izmedju oba roditelja, ostavljajući im više vremena za njihov privatni život van roditeljstva.

Kako bi se popravila ova situacija koja je nepovoljna i za dete i za roditelja sa kojim ono po razvodu ne stanuje (a donekle i za drugog roditelja koji je preuzeo sve obaveze oko deteta), tražimo da se u zakon unese predpostavka zajedničkog faktičkog starateljstva, kao polazni osnov pri dodeljivanju starateljstva nakon razvoda. Ovaj model bi se primenjivao ukoliko su oba roditelja podjednako zainteresovana i sposobna za starateljstvo, a u odsustvu istorije nasilja u porodici ili drugih faktora koji bi diskvalifikovali jednog roditelja za zajedničko starateljstvo.